iznenadni postevi

ponedjeljak, 04.12.2006.

MORAM...

Evo moram napisat post...jednostavno moram.
Ljudi...primitivna bića...zaostali i jadni...
Ala...ne možeš vjerovat...
Svi govore ne gledam čovjeka po izgledu.
Kurac moj ne gledaš! Svi gledaju.
Neki više neki manje.Nikad neću zaboravit ono što mi se na moru desilo.
Na mene su se derali jer sma pričala s dečkima koji nisu baš fizički dobro građeni.
To nikada neću zaboravit...
Svaki dan se sve više i više razočaravam u ljudima.Taman kad mislim da mi neko paše dogodi se neš što totalno promjeni moje mišljenje o toj osobi.I to većinom na gore.
Mislim da je kod čovjeka važna njegova unutrašnjost,ono kak on razmišlja o čem misli i kako misli.Evo i danas sam se razočarala...ponekad pomislim kak je sve za kurac,kako
ako nisi dobro građen,zgodan i ako nisi imao bar 10-ak cura/dečki da si niko i niš,niš ne vrijediš.Često puta se desi da te ljudi odbacuju,vrijeđaju...al zašto?
Ja ne bi mogla nekog vrijeđat i to vrijeđat zbog njegovog izgleda.Pitam se kako taj čovjek ne osjeća neku grižnju savjesti?Kako može sam to govorit?Kako se može tak ponašat?
Zar misli da je s tim faca postao?Zanima me što se tim ljudima mota po glavi...
Njima treba pomoć...
Sjećam se...kao klinka sam se rugala drugima.Ne poznam osobu koja nije.
Al što sam starija shvaćam neke stvari više.Bila sam ta koja se rugala...al više puta sam bila ta kojoj se rugalo.Žao mi je zbog tog.Nadam se samo da su svi ti ljudi shvatili da su pogriješili i da neće više jer ja jesam i žao mi je zbog svega što sma rekla.
Žalosno je kad nemaš nekog kraj sebe ko će te branit ili barem biti uz tebe,a još je žalosnije
kad ti tak neko ide neš reć a ne pogleda sebe.
Već dugo nisam osjetila onaj osjećaj koji me pratio dosta dugo.Danas opet jesam.
Opet mi se po glavi motaju pitanja...zašto...zašto to tak mora bit?
Zašto ljudi tako razmišljaju?Zar sam ja tak loša za njih?zar ne vrijedim ni malo...?
Inače sam imala uvijek jako loše mišljenje o sebi...no to se promjenilo.Al evo ga opet...
Na trenutak pomislim tako...al nešto u meni mi govori da me ne bi trebalo biti briga,da se ne obazirem na sve to...i u tom trenutku promjenim razmišljanje...Ja imam svoje ja.Ono ja koje je uvijek pozitivno,maštovito,sretno,nasmješeno
Znam da su ljudi stvoreni da bi bi li različiti.
Svaki čovjek je netko i nešta.NEMA čovjeka koji je ružan.Ni onaj najveći lopov nije ružan...
Nitko al baš nitko nije ružan...one anoreksičarke nisu ružne...ni pretili nisu ružni...
ni čovjek bez ruke,noge ili nečeg drugog nije ružan.Svi smo mi lijepi.Svi mi zalužujemo život...svi mi zalužujemo biti voljeni...svi mi zaslužujemo imat slobodu...snove...želje....
Evo toliko od mene...

04.12.2006. u 16:21 • 20 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  prosinac, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

iznenadni postevi

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr